Stigao je i oktobar, a od radova na niškom aerodromu ni traga: Gde su nestale najavljene rekonstrukcije?
Došao je i oktobar u godini u kojoj je, prema ranijim najavama čelnika niškog aerodroma i nadležnih institucija, već uveliko trebalo da počne rušenje starog terminala i izgradnja novog dolaznog terminala. Međutim, kao što se i očekivalo, informacija o početku radova i dalje nema.

Iako građani Niša mesecima slušaju najave o velikim ulaganjima, rekonstrukciji aerodromske infrastrukture i proširenju kapaciteta niškog aerodroma, konkretnih pomaka i dalje nema. Posebno je najavljivano rušenje postojećeg starog terminala i izgradnja novog dolaznog dela, projekta koji bi trebalo da predstavlja jednu od ključnih faza modernizacije Aerodroma „Konstantin Veliki“.
Međutim, kako vreme prolazi, sve je manje razloga da se veruje da će se ove najave zaista pretvoriti u konkretne radove. Za sada, čini se da će velika obećanja ostati upravo ono što su od početka i bila – najave bez realizacije.
Istovremeno, niški aerodrom ulazi u sve problematičniji period za svoj dalji razvoj. Nakon što su Niš, a pre svega država, svojom već dobro poznatom „politikom razvoja“ i odnosom prema avio-kompanijama, dočekali i ovog meseca najavljeni odlazak kompanije Ryanair sa srpskog tržišta, nameće se pitanje: čemu služe velika obećanja o proširenju aerodromske infrastrukture ako se istovremeno ne stvaraju uslovi za povećanje broja putnika i razvoj avio-saobraćaja koji bi tu infrastrukturu koristio?
Jer terminal se ne gradi zbog konferencija za medije. Terminal se gradi zbog putnika.
A putnici se privlače stabilnim brojem linija, konkurencijom avio-kompanija, dobrim uslovima za prevoznike i dugoročnom strategijom razvoja aerodroma, a ne monopolom i uguravanjem linija takozvane nacionalne avio-kompanije, koja će ovog meseca, nakon odlaska kompanije Ryanair, preuzeti ove linije.
Uprkos tome što niški aerodrom poslednjih godina služi kao dvorište za privatne samopromocije, odavno je izgubio epitet infrastrukture od strateškog značaja, a građani imaju pravo da znaju šta se gradi, kada počinje, koliko košta i kada će biti završeno.
A imaju i pravo da, upravo na dan odlaska Ryanaira iz Srbije, promene one koji ih godinama obmanjuju i potcenjuju i da na njihova mesta dovedu legitimne i kompetentne ljude sa stručnim znanjem.
Jer aerodromima i drugim ključnim infrastrukturnim sistemima moraju da upravljaju ljudi koji su stručni za oblast kojom rukovode, a ne politički podobni kadrovi čija su glavna „kvalifikacija“ poslušnost i pripadnost režimskoj mašineriji i koji ne vladaju ni osnovnom terminologijom svoje struke — pa aerodrom nazivaju „aerodrumom“, a vazduhoplove „vazduplohovima“.
Prisećanja (izvor: „24 minuta sa Zoranom Kesićem“)
❤️3






Comments